< travanj, 2010  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Ekipa iz utočišta, Hogwarst je završila prije godinu dana no tu njihovoj naobrazbii nije kraj, u srcu Amazone u dvorcu Zasteron ponovno su okupljeni ....s nekoliko novih članova....Voldemort je nestao nakon što nije uspio ubiti Harrya za čarobnjački svijet opasnosta je prošla ....samo mi , mi koji se nalazimo u Amazoni znamo za postojanje još jedne prijetnje sluge Neizrecive Gospodarice haraju i čarobnjačkim i bezjačkim svijetom a mi ćemo morati naučiti vjerovati si bez obzira na prošlost pobjediti razlike jer jedino ujedinjeni ćemo preživjeti... u vrijeme kada sjećanje na drevne se ponovno budi , a proročanstvo o Veličanstvenima ispunja naša srca samo će Sedam Prokletih Predmeta spasiti one koji moraju biti spašeni......


Iako potomci Godrica Gryffindora, Gryffindori su izgubili svoj put, oni nisu sveci kakvim ih smatra ostatak svijeta, oni su pokvareni i željni moći, oni neginu za svoje prijatelje oni spašavaju sebe... oni ubijaju bez grižnje savijesti, nanose jedni drugima zlo i nepravdu, nepoštuju ništa i nikoga, a ipak oni su Drevni jedni od sedmero iskonskih ,štovani i voljeni ....




NEŠTO O MENI :

IME:Jelena
PREZIME:Zaboravljeno
GRAD:Slavonski Brod
GODINE:18-rođena 28.11.1988
ŠKOLA:Opća gimnazija "Matija Mesić" 4 razred
HOBI:Ljenčarenje i čitanje knjiga
OMILJENE KNJIGE:sve o harry pottteru, tobogan za nebo....
NE VOLIM: dvolične i umišljene ljude
NAJBOJA:Plava
MOŽETE ME KONTAKTIRATI NA: enika_gryffindor@net.hr ili crvenokosa18@net,hr

RIJEČI PJESME KOJU NAJČEŠĆE SLUŠAM:

Simple Plan:Welcome To My Life


Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming

No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me

To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life

Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more?
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With their big fake smiles and stupid lies
While deep inside you're bleeding

No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me

To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life

No one ever lied straight to your face
No one ever stabbed you in the back
You might think I'm happy but I'm not gonna be okay
Everybody always gave you what you wanted
Never had to work it was always there
You don't know what it's like, what it's like

To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like (what it's like)

To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Welcome to my life
Welcome to my life

Linkovi

AKO NETKO ŽELI U PRIČU NEK SE JAVI PUTEM KOMENTARA


ma neko poseban u svakom slučaju..moja najfrendica

Maggie Riddel

May Stox

Rowena

Amanda

Yocelin/Laura

Anastasia Lee Kalašnikova

elberth

Evan

Alhir



EVO I JA SAM NAPOKON SREDILA BOX S LIKOVIMA, MISLIM DA SAM UBACILA SVE KOJIMA SAM REKLA DA ĆU IH UBACITI, AKO SLUČAJNO NEKOG NISAM NEK MI TO NAPOMENE U KOMENTARIMA

SOULS OF RUINS

Image Hosted by ImageShack.us

Karolina Enika Gryffindor,
to bih bila ja , puno ime mi je Elizabeth Nicole Irene Katlin Ann , skračeno samo Enika, ime Karolina dodala sam sama u znak zahvalnosti prema jednoj vještici, no samo me Alhir zove tim imenom za sve ostale sam samo Enika. Iako sa za vrijeme dok sam pohađala Hogwarst bila u Gryffindorima to baš i nije dom za mene. Tek sam s petnaeat godina saznala da sam vještica, majka mi je bila smrtonoša , a otac auror stoga me je i napustila dok sam imala dvije godine, no i ona je mrtva tako da sam siroče.smatrala sam da sam posljednja čistokrvna Gryffindorkai da su od, moje obitelji živi i slobodni samo Godric i Aurellion. Aurellion je prvi Godricov sin. Dok je Godric u obličju lava i čuvar Gryffindorskog hrama,Aurellion vječnost provodi kao Feniks, no ispostavilo se da imam brata o kojem na moje čuđenje nemam baš nikakavih sjećanja. Od svoje obitelji nasljedila sam sva sjećanja i sve sposobnosti svojih predaka što je rezultiralo prevelikom količinom magije u meni koju u zadnje vrijeme sve teže kontroliram...nevjerujem u ljubav kao najjaći osjećaj iako sam prije nekoliko godina bila u prilično strastvenoj vezi s Sebastianom Kaliom. Pripadam i Drevnima i Veličanstvenima što me čini prilično nestabilnom osobom. Više puta sam samu sebe pokušala uništiti no bezuspješno. jedna od sposobnosti koju sam nasljedila od svoje obitelji je da mogu crtati budučnost. Podvojena sam ličnost i to od nedavno jedno vrijema sam bila ztočena u ogledalu kao Karolinin odraz.govorim sve svjetske jezike...animagus sam i postajem šišmiš užas ali nisam nikako našla vremena da to promjenim.


Image Hosted by ImageShack.us
Amanda Riddel Harison.
dok je pohađala školu bila je u gryffindorima. ima sestru blizanku Maggie Riddell iako su im roditelji promjenili izgled dok su bile male. roditelji su joj Lujiza Brown i Lord Voldemort dvoje najjačih cnih magova u povijesti čovječanstva. Takđer jedna od Veličanstvenih posjeduje moć upravljanja vremenom animagus je postaje pauk iako nije baš tim oduševljena.

Image Hosted by ImageShack.us
Anastasia Lee Kalašnikova
još jedna od Veličanstvenih Anastasia posjeduje sposobnost prolaženja kroz čvrste predmete što je prilično korisno kad provaljujemo u Ministarstvo jer njoj netrebaju vrata. bila je jedna od Slytherena. hodala je s mojim bratom sve dok on nije umro metamorfomagus je neznam jel ovo njeno pravo lice stalno ih mjenja i savaki put kaže da je to njeno pravo lice no nije važno. ona je često puta bia moj glas razuma u kriznim situacijama



Image Hosted by ImageShack.us
Roary Lincon
. pravo ime joj je Dailine Pearl ili Elbereth Moonlight Serenade pa sad koje vam je draže. Inače ona je vilenjakinja. još jedna od veličanstvenih. kad je postala veličanstvena postala je neranjiva , nemože ju se ubiti . zapravo može ali za nekoliko sekundi ona zacjeli pa tako da zapravo niste ništa postigli


Image Hosted by ImageShack.us
Maggie Riddel.
Amandina blizanka. Maggie je zla osoba i ona to nekrije naprotiv ona se tim ponosi. ono što je čudno je da je i ona jedna od Veličanstvenih i postjeduje moć putovanja kroz vrijeme i prostor. iako ima Maggie i svojih svijetlih trenutaka


Image Hosted by ImageShack.us

Alhir Blackdeath
Alhir je poput mene i Drevni I veličenstveni istovremeno jedanj e od najmoćnijih čarobnjaka koje poznajem. Ne volimo se pretjerano no zato se ako ništ drugo bar poštujemo jer ja sam morala priznati da je on vraški dobar čarobnjak , a on da sam ja jednako dobra vještica. On je i osnovao Zasteron te nagovorio cure da mu se pridruže. Često nam postavlja neke besmilslene zadatke za koje se tek kasnije ispostavilo da ipak sadrže vrijedne pouke. Alhir je kao Veličanstveni dobio dvije moći koji se mođusobno poništavaju : može uništiti stvari mislima ali također posjeduje moć iscjeljenja. Sve u svemu jedno jako umišljeno i arogantno stvorenje koje je i više nego dobro imati na svojoj strani...vjerujte mi njemu ne želite biti neprijatelji.

Image Hosted by ImageShack.us

Aquamarine Lily Riddle
nadimak Aqua, u dvorac je došla poslije mene, Alhir ju je doveo što je razbjesnilo Maggie. Pra pra pra unuka Voldemorta. Animagus je i preobražava se u vuka, parsel ust je, ima sposobnost razgovaranja s mrtvima nekad ju to izluđuje , a nekad joj dobro dođe, zanimaju ju duhovi i vukodlaci. Ispočetka je bila povučena i razgovarala je samo s Alhirom , a nas ostalih se klonila no s vremenom i to se promjenilo. Uvjek je vesela i društvena , dok je bila u Hogwarsu igrala je metloboj iza razliku od mene voli letenje često zna uzeti metlu i nestati na par sati što Maggie redovito koristi da puni glavu Alhiru no uvijek nastrada Maggie , a ne Aqua. Aqua je također Veličanstvena i kao takva ima moć nevidljivosti i također može lomiti svijetlost oko drugih stvari i li ljudi i nataj naćin oko njih stvoriti neprobojni štit

Image Hosted by ImageShack.us

Sebastian Kali
poznatiji po nadimku šef svih šefova...mafijaški vođa koji je uz to još i čarobnjak a to sam saznala jedino zahvaljujući svađi s Alhirom. Tog lika mrzim iz dna duše i uživat ću u onom trenutku kad propadne na dno, kad ga netko ubije. Ubila bih ga sama al sam položila neprekršivu zakletvu da ga neću ubiti, no zato ću nabaviti ulaznice za prvi red za dan njegova ubojstva. Sebastian je jedan od Drevnih i također je dečko s kojim sam bila gotovo tri godine u vezi

Image Hosted by ImageShack.us
Yocelin Annabele Rose,
poznatija i kao Neizrciva Gospodarica potomak je Ruske kraljevske obitelji, princeza je i ima dosta razvijene moći poput telekineze. ona je sada naš neprijatilj iako da bismo pobijedili nju prvo moramo pobijediti međusobne razlike



BEZIMENI

Image Hosted by ImageShack.us

May Stox

Image Hosted by ImageShack.us

Lucinda Lorrin Tacke Lockhart



srijeda, 07.04.2010.

DESTENY ALWAYS WINS

Lovili su ih i ubijali jednog po jednog, bez milosti bez osjećaja, na kraju su svi pali, Veličanstveni su ostali. Ubili su i posljednjeg pripadnika bratstva plave ruže. Izgubili su smisao , želju za životom, osveta je bila njihov jedini cilj. Iako je Alhir taj koji je gryffindorskom oštricom ubio Eniku, oni su krivili Bratstvo, ono ih je poslalo u prošlost ono je Enikinu krv zarazilo otrovom zaborava, oni su bili krivi. I dalje nitko osim Elizi nije komunicirao s Alhirom a i ona je to činila sve teže. U njihovu svijetu Alhir je platio svoj zločin gubitkom jedine osobe koju je možda ikada volio. Za Veličanstvene Alhir je platio svoj dug društvu onog dana kada je gledao kako Sharra Rose umire pred njegovim očima a on je bio ne moćan da učini išta. Ironično ali istinito Alhir je ubio Eniku, a Enikina iluzija je ubila njega. Osuđen da bude jedan od najmoćnijih živućih bića, a opet ne moćan spasiti i iscijeliti ona koja mu je značila sve. I tako je sada sa posljednjim životom Plave ruže, Alhirov očaj postao još veći. Što sada kada ih je sve polovio, napustio je djevojke , napustio je Amazonu i posvetio se lovu za kojeg se nadao da nikad neće završiti ili da će i sam pasti od ruke jednog od njih. No nije, trebao je znati da će i djevojke kenuti za osvetom, trebao je to shvatiti onda kada je vidio kako Maggie ubija vješticu koja je Eniki dala ružu, trebao je prepoznati plamen mržnje u njezinim očima, isti plamen koji je on vidio svaki put kad se zagledao u ogledalo, isti plamen mržnje koji je tinjao u pogledima preostalih Veličanstvenih. Iako nisu djelovali zajedno, on je lovio sam, Amanda i Maggie, te Anastasia, elbereth i Aqua, bili su posvećeni istom cilju, istrebljenju. Još kad tome pridružite Gabriela i Elizu koji su opet lovili pripadnike bratstva na svoju ruku trebalo je biti jasno da će vrlo skoro cilj biti ispunjen i što sada. Gdje sada naći iskupljenje, u čemu sada naći smisao, zbog ćega sada živjeti. Mogli su se pridružiti mladom Potteru u njegovom sukobu s lordom Voldemortom, no znali su da neće, to nije bila njihova borba , to nije bio njihov rat. Alhir više nije mogao pronači razlog za život, no svaki njegov pokušaj samouništenja je propao ni otrov ni oštrica ništa nije djelovalo i preko volje sjetio se jednog davnog razgovora njega i Enike, tad je još sve bilo uredu, koliko je to ikada bilo među njima optužio ju je da je samo još jedna razmažena princezica željna pažnje:
„Zašto jednostavno ne priznaš da želiš pažnju, da ti tvoji takozvani pokušaji samoubojstva nisu ništa drugo doli predstava, još jedna velika iluzija Karoline Gryffindor!“ upitao ju je sarkastično i znao je zano je po pogledu u njezinim očima da će to izrasti u još jednu svađu dvoje drevnih, skočila je iz stolice bjesna
„Što bi ti mogao znati o tome Alhire!!??? Hajde reci mi što ti znaš o tome!!!? Što je veliki Alhir Blackdeath ikada izgubio u životu da je zatim ikad žalio? Što ti znaš o gubitku? Ako ikada dođe dan kad ćeš ti željeti svoje uništenje, što čisto sumnjam ti previše uživaš gledati strah u očima drugih, kladim se da ti ja itekako smetam kad i ne bih bila drevna, kad nebi postojalo to proklestvo koje nas tjera da se mrzimo, kladim se da bi me ti ponovno mrzio samo zato što te se ne bojim!!!!! Jesam li upravu Alhire!!???“ zastala je ali i nastavila prije nogoli sam joj uspio išta odgovorit „Uglavnom da se vratim na temu , ako se ikad pokušaš uništiti i to ti pođe za rukom ja ću ti dići spomenik veći od bilo koje bezjačke ili čarobnjačke građevine a na naslovnici Dnevnog Proroka će osvanuti veliki natpis „Karolina Enika Gryffindor priznaje cijelom svijetu da je Alhir Blackdeath najbolji i najvještiji čarobnjak ikad rođen“!!!“ vatio se u stvarnost, prošlo je sedam godina otkako je gryffindorskim mačem oduzeo život toj vještici a on u je i dalje mrzio, zagledao se u čašu plamenviskija koju je okretao u rukama
„Reči ću ti što sam izgubio, izgubio sam svoj prokleti razum!!!“ reče sam za sebe a potom razbije češu s viskijem od zid. Uz tresak razbijenog stakla odjekne i njegov krik „PROKLETA BILA KAROLINA GRYFFINDOR DOVJEKA PROKLETA BILA!!!!!“ ostao mu je još jedan pokušaj još jedno mjesto, naposljetku on ga mrzi istim žarom kojim ga je i ona mrzila, naposljetku bila mu je miljenica a on mu ju je oduzeo, logično je da će ga željeti mrtvog, zar ne to je jedino pravedno pa vrijeme je da mu usliši želje.....

Više mu nije bio problem ulaziti na područje Hrama, ironično no magična barijera koja ga je okruživala propuštala ga je bez problema od onoga trena kad je prolio gryffindorsku krv, nije imalo smisla, ali onda opet što je to u ovom njihovom svijetu ikada imalo smisla. Nekada vječno proljeće na prostoru Hrama zamijenila je jesen i on bi se dao kladiti da je to njegovo djelo. Uspinjao se stubama do ulaza gdje je znao da će ga čekati, razmišljajući o tome što ako ovo ne uspije, ipak polagao je sve svoje nade u njega, što ako ne bude imalo smisla. Zastao je nekoliko stuba od vrha, skamenjen , šokiran.
„Iznenađen što nas vidiš??!!“ upitala ga je, ali nije imalo smisla, ponovno, kako su znale, kako su dovraga saznale, djevojke su stajale na vrhu, u društvu Aurelliona , Elize i Gabriela
„Kako….?“ zastao je ne dovršavajući pitanje, Maggie podigne rukav svoje pelerine pokazujući linije orsa iscrtane na njezinoj desnoj ruci. Naravno, orso kako je zaboravio na to.
„Što radi te ovdje???“ upita ih bijesan
„Ah, nije li ti upravo ona jednom davno rekla da nema većeg užitka nego kad pomrsiš nečije planove?“ upita ga Maggie, u tonu glasa jasno joj se razaznalo da uživa. Prokletstvo.
„Zapravo , došli smo pokušati naći odgovore!“ odgovori mu Elbereth
„Odgovore na što???!“
„Što sad? Nisi ti jedini kojeg je uhvatio očaj i melankolija!“ odbrusi mu Amanda i pogleda u Aurelliona, on pak dobaci pogled pun prezira Alhiru a potom se okrene prema djevojkama i gabrielu
„Kao što sam rekao, jedino što meni pada na pamet jest pokušati prizvati prve Veličanstvene i od njih zatražiti savjet, vodstvo!“ reče on
„Nisam ja došao ovdje tražiti nikakvo prokleto vodstvo ili savjete!!“ reče Alhir bijesan
„Znamo, no isto tako znamo da nam duguješ ovo!!“ odgovori mu Elbereth
„Dugujem?! Ne dugujem….!“ No zaustavi ga pogled u njezinim očima, upravu je dugovao im je, dugovao je to njima, svima njima uključujući i samoga sebe.Bez riječi oni uđu u Hram i spuste se do Odaja Mrtvih Kraljeva ovaj put pred njih nisu boli postavljeni izazovi ovaj put nisu išli spasiti jednu od njih , ovaj put išli su spasiti sami sebe....Veličanstveni su ih čekali

"Vrijeme je da predate darove koje ste primili kade ste ušli u krug Veličanstvenih. I posljednji član bratstva sada je istrebljenj vaša nazočnost kao veličanstvenih više nije potrebna ."
ekipa razmjeni poglede znali su da ovo dolazi no problemje u tome što su previše zavoljeli svoje nove moći
"Ne postoji nikakav naćin da nam ih ostavite?" upita Amanda
"Ne , iako ste obavili svoj posao kako treba ,u svojim srcima niste upotpunosti postali ono što svijet magije naziva Veličanstvenima, darovi veličanstvenih vam više neće trebati"
"Onda očito nemamo drugog izbora." prva se s sudbinom pomirila Aqua
"Pitam se moguli iskoristiti moć veličanstvene u meni po posljednji put?!" upita Maggie
"Što želiš učiniti?"
"Promjeniti jedan događaj u prošlosti."
"Prošlost se nesmije mjenjati to dobro znaš."
"Da, ali u pravdu mi se kunemo ako je iskrena. Zar ne? E pa ono što se dogodilo a što želim promjeniti nije ni pravedno ni iskreno!"
"Maggie što to točno želiš učiniti u prošlosti."
"Želim spriječiti alhira da ubije Eniku."
"To je velika promjena, a ako Enika ostane živa vaša pobjeda možda nezavrši na način na koji je završila sada!"
"Znam to i razmišljala sam o tome, Enika nije odmah umrla bila je živa još nekoliko minuta , ako ju dovedem ovdje u vremenu od tih nekoliko minuta onda ju Alhir može iscjeliti, a mi ćemo svejedno u prošlosti ostati bez nje jer ću ju ja odvestu trenutak nakon što ju alhir probode."
svi pogledaju u veličanstvene
"Čak da ti to i odobrimi zaboravljaš da ju je on ubio zašto bi ju onda želio spasiti?!
svi pogledaju u Alhira koji je djelovao kao da nije prisutan duhom d abi naposljetku slegnuo ramenima
"Uredu Maggie sudjelovat ću u tvojem planu naposljetku ako me ponovno iživcira uijek ju mogu ponovno ubiti!" iako nije ni najmanje duhovito svi su u njegovom glasu osjetii dozu šale
"No ima još jedan problem!" napomene Elbereth
"Koji?"
"To je bilo prije sedam godina ako ju i uspijemo spasiti to će biti ona Enika od prije sedam godina, ovo neće biti njezino vrijeme jer neće ostariti tih sedam godina!"
"Shvaćam problem no ipak mislim da je bolje da je živa i mlađa sedam godina od nas nego mrtva i zaboravljena:"
"Zaboravljena!!!? Zar ti zaista vjeruješ da je bilo tko od nas čak i na tren uspio zaboraviti na nju, ne bismo bili ovdje danas da jesmo!" upita ogorčeno Eliza
"Dobro, dobro, upotrijebila sam krivi pridjev, ali poanta je ista!" reče Maggie
"Onda?" upitaju Veličanstvene
"Uredu Maggie, učini što želiš!" reče jedna od Veličanstveni, a Maggie nestane gotovo trenutno
minute su prolazile,a ništa se nije događalo. Naposljetku napokon Maggie se vrati s gotovo mrtvom Enikom.
"Dobro gdje si do sada cijela poanta i je da ju iscjeli dok je živa netreba nam njezino mrtvo tjelo!" reče osorno Aqua
"Daj ohladi malo, vratila sam ju zar ne, samo je to bitno , osim toga nije ovo kao da voziš exspres vlak!" odgovori joj Maggie
"Alhire, poanta je da ju spasiš ne da ju mi gledamo kako umire, opet!" dobaci mu Eliza jer je Alhir stajao nepomićan namjestu, naposljetku se ipak trgne i priđe umiručoj Eniki....



~17:02~ | komentari (5) | print | # |


srijeda, 31.12.2008.

YOU AND I KNOW THE REASON WHY

"Amanda prestani paničariti, živciraš me!!!" vrisne Alhir
"Oh ja tebe živciram ti mene živciraš od trenutka kad smo se sreli pa nikom ništa , dapače ti se tim ponosiš!!!" uzvrati mu ona
"Prestanite oboje ne pomažete!" umješa se sada Karolina , što joj nije bilo pametno jer se sada oni okome na nju
"A šta se ti javljaš, da nije bilo tebe nebi ni bili ovdje!"
"Mene???"
"da tebe, dobro tvoje druge polovice!"
"Prekinite svi odreda!!!!!"nadolazeću svađu u korjenu je sasjekla Eliza "Koncentrirajmo se ljudi rješenje sigurno postoji" nadoda ona
"A ako ne postoji?" upita skeptično Maggie
"Onda smo zaglavili ovdje za vječnost. A to ne dolazi u obzir!"
"Amanda kako stvaraš kišu inače, u normalnim uvjetima?!" upita ju Karolina
"Odakle da ja znam !"
"Možda zato što ju ti stvaraš!" odbrusi Karolina
"Na što ciljaš ?"upita ju Gabriel
"Možda nije stvar iz čega stvara kišu nego kako ju stvara!" prisutni se zainteresiraju
"Ne vidim poantu!" reče Elbereth, na što Karolina iznervirano udahne
"Na primjer ja kad stvaram iluzije koncentriram se na sliku i osobu za koju želim da ju vidim, te cijelo vrijeme održavam tu sliku!"
"Ne pratimo te!" odgovori joj Alhir, nastupi tišina
"Probajmo ovako. Nije stvar u mašti koja stvra iluziji, ma nije stvar ni u samoj iluziji najlakše je odabrati što želim da drugi vide problem i poanta je u koncentraciji, cijelo vrijjeme moram biti koncentrirana na ono što želim proicirati jer ako mi nešto odvuće pažnju koncentracija nestaje i iluzija se raspada!" objasni ona
"Sve je to divno i krasno ali ja i dalje nevidim smisao i poantu uonome što govoriš!" odgovori joj Alhir, na to se u razgovor umješa Eliza
"Mislim da razumijem. Ona nam zapravo govori da može sada zamislii tisuću stvari koje bi željela da mi vidimo ali ako se ne koncentrira na njih iluzije neće napustiti njezine misli i um i mi ih nećemo vidjeti!"
"bravo za tebe ja i dalje ne razumijem!" reče Alhir
"Ma naravno da ne razumiješ kad si muško , ne bi shvatio ni da ti nacrtam!" odbrusi mu Eliza, Alhir se spremao da joj odgovori kad ga prekine Maggie
"Mislim da ono što Karolina i Eliza pokušavaju reći da Karolininu iluziju stvara njezina koncentracija na tu iliuziju, stoga ako otkrijemo što stvra Amandinu kišu , možda i netrebamo oblake!"
"Prva pametna od tebe!" reče Karolina sretna što ju je netko napokon počeo slušati i razumjeti
"Uredu Amanda, sada je sve na tebi vrijem je da sznamo kako stvaraš kišu!"reče nekoliko osoba odjednom
"Ne znam!" reče Amanda slijegajući ramenima i nastavi"Jedino znam da kad se koncentriram na promjenu vremena pred očima vidim nekakve sjajne kuglice kako se spajaju i postaju veće"
"Kuglice????" upitaju okupljeni zbunjeni
"DA, kuglice!" odgovori Amanda opet iživcirana, nastupi šutnja
"Imam ideju, možda Amnda ne kontrolira vrijeme nego element!" ponudi Gabriel za rješenje
"Elemente?" upita zbunjena Elbereth
"Da, kemijske elemente!" većina ga pogleda kao da je poludio
"Oprezno Gabriele, oni nisu išli u bezjačke škole, a u Hogwarstu se baš i ne poučavaju osnove Kemije!" upozori ga Karolina
"o čemu vas dvoje pričate?!" umješa se Alhir
"ako je vjerovati bezjačkoj znanosti sve stvari su izgrađene od elemenata, koje bezjaci prikazuju upravo oblikom kuglica. Na primjer voda je građena od dva elementa vodika i kisika...zato se i nadovazujem na ono što sam prije rekao možda Amanda ne kontrolira vrijeme nego elemente!!" pojasni Gabriel
"Uredu ali kako nam to pomaže?" upitahu Maggie, i Aqua
"Amanda možeš li zamisliti te "kuglice" pred očima?" upita ju Gabriel
"Vjerojatno!" odgovori ona nakon nekoliko trenutaka
"Pa ajde nad ih zamisli, i usput zamisli da ih spajaš ,ali Amanda koncentriraj se na to , i zanemari sve ostalo!" reče Gabriel, Amanda kimne glavom u znak razumjevanja, ona zatvori oči , tišina je vladala nekoliko minuta, a potom krupne kiše kapi počmu padati po njima, oni se ogledaju po prostoriji i zaista sada su videjli put, nekoliko ploča na tlu je pocrnilo stvarajući put koji ih je vodio preko sobe jedan po jedan preijđu sobu i uđu u novu prostoriju gdje ih je čekao novi izazov. Ponovno je bila riječ o maloj prostoriji, s samo jednim vrtaima koja su vodila naprijed, čudno je bilo da ova prostorija nije sadržavala niti jednu zamku.
"Zašto imam dojam da je ovdje riječ o zavaravanju protivnika!?" upita Eliza
"Zavaravanju protivnika??" upita Alhir
"Da, to je jedna stara ratna strategija kada protivnika pokušavaš uvjeriti da je situacija drukčija od one koja zaista je!" pojasni ona
"Pretpostavljam da je riječ o još nećemu što se uči u bezjjačkim školama!" doda Anastasia
"Zapravo je iako ja nisam išla u bezjačku škol , ali su me roditelji poučavala ratnim strategijama!" reče ona, zadržavši pogled nakratko na Alhiru
"Pa u nedostatku drugog objašnjenja složit ću se s tobom da je riječ o zavaravanju protivnika!" reče Gabriel
"Uredu ali što je to što nam promiće!?" upita Sharra, nitko od prisutnih nije znao odgovoriti na postavljeno pitanje. Pergament koji se pojavio na ulazu izleti iz Alhirova džepa i rastvori se, ekipa mu priđe.Na starom pregamentu se ponovno ispišu riječi:
"dvoje veličanstvenih, dva izazova po cijeni jednoga"
"Znači ovo je izazov za dvoje ?!" upita zbunjena Elbereth
"Čini se da je tako , ali je pitanje kojih dvoje!?" odgovori joj Alhir, ponovno nitko nije znao odgovor , u nedostaku drugih ideja oni odlučiše razhledati prostoriju u nadi da će pronaći neki trag.
"Mislim da ovo zanči da sam ja jedna od tih dvoje!" reče Anastasia koja je stajala kraj vrata, prisutni joj priđu
"Zašto!?" upita Amanda
"Pogledaj te ova vrat nemaju kvake, to sigurno znači da se otvaraju s druge strane!!" pojasni ona
"Slažem se s tobom, ali to isto znači da se i zamka nalazi s druge strane!" doda Alhir
"A kako neznamo koja je znamka ne znamo ni tko bi trebla biti druga osoba!" nadoveže se Maggie
"Pa očito je da možemo isključiti one koji su već bili, znači Maggie, Amnda , Elbereth i Alhir otpadaju!"reče Karolina
"Čekaj malo kako misliš da ja otpadam ,ja još nisam imao izazov!"pobuni se Alhir
"Da jesi, ti si taj koji je otvorio ulaz sa svojom moći, i to tek nakon što je na pergamentu pisalo da iskoristimo moć razaranja!" doda Karolina
"Da ali isto tako tek je nakon toga na pergamantu pisalo da nas čeka sedam izazova za sedam Veličanstvenih!" nadoda on
"Uredu predajem se, sad sam zbunjena !"reče Karolina
"Saznat ćemo dali je Alhir imao svoj izazov ili ne kasnije , ako mene pitate trebale bi ići Anastasia i Aqua!" reče Eliza
"zašto Aqua!" upita ih dvoje u isti glas
"Pa to se nekako čini logićnim, ona može stvoriti štit oko njih dvije, i tako izbjeći zamku koja god ona bila!" pojasni Eliza, nitko drugi nije imao nikakvih ideja , ani na pergamentu se nije pojavilo ništa novo te Anastasia uhvati Aqvu za ruku i one nestanu kroz zid, minute su prolazile , a ništa se nije događalo, kada su već poćeli očajavati , vrata se otvore a s druge strane ih dočekaju dvije nasmješene prijateljica, koliko su prisutni mogli vidjeti , Amastasia iAqva su bile ne ozljeđene.
"pa odbro gdje ste do sada , već smo se počeli brinuti!" upita ih Amanda, njih dvije razmjene poglede ali ništa ne odgovore , nego se samo nasmiju
"vau, glavno da se vi zabavljate, pa predpostavljam da ovo znači da smo odabrali dobrih dvoje Veličanstvenih!" reče Alhir
"nešto mi govori da mi nebismo bile ovdje da niste!" reče Aqva. Iako nismo znali što se dogodilo s druge strane zida, instinkti su nam govorili da što god to bilo, samo je pojačalo prijateljstvo Anastasie i Aque.
"Pa sada smo samo nas dvoje ostali, ili samo ti ako se ono na početku računa ko izazov!" reče Alhir Karolini, svi zajedno prijeđu u novu prostoriju, samo što sad nije bila riječ o prostoriji nego o kanjonu preko kojeg je vodio most , koji je bio slomljen, s druge strane mosta nazirala se mala figurice, te prisutni zaključe da je riječ o nekoj vrsti stražara, nisu zanli dali ih on vidi ili ne, ali su imali dojam da ne žele saznati. I ovaj put im Pergament pomogne
"Dvoje veličanstvenih , dva izazova po cijeni jednoga!" poneve se riječi od prije
"Ne razumijem !" prizna Karolina
"Mogu shvatiti zašto bi ovo bio izazov za Alhira, ali mi nije jasno zašto bi bio za Tebe Karolina!" reče Eliza
"kako to misliš da možeš shvatiti zašto bi bio za mene!?" upita ju Alhir
"Pa nije li očito, ti možeš iscjeljivati, i koliko god to glupo zvučalo, možeš iskoristiti tu moć da iscjeliš taj most, da ga popraviš, tako da možemo priječi!" pojasni ona
"Uredu, ali tu nam se još uvijek ne uklapa Karolina!" reče Alhir
"slažem se nevidim kako moje iluzije ovdje pomažu!" reče Karolina priznavajući da je ne moćna, i ovaj put spasi ih pergament:
"čuvara će proći samo jedno od Iskonskih"


"Koji sada crni Iskonski?!" upita iznervirana Maggie, na iznenađenje svih Karolina je znala odgovor
"Samo jedno od prvih Veličanstvenih, to objašnjava zašto trebamo iluzije!" pojasni ona
"da, ali mi ne znamo kak osu prvotni Veličanstveni izgledali!" napomene joj Alhir
"I nemoramo znati kako su svi oni izgledali , potrebno je da znamo samo jedno!" doda ona
"Zašto imam dojam da ti znaš kako je jedno od njih izgledalo!?" upita ju Eliza
"Zato što znam , upoznala sam Calypso!" reče Karolina
"Ne da mi se sada raspravljati s tobom, hajdemo završiti s ovim, ti se pobrini za iluziju , a ja ću za most!" reče Alhir i položi ruku na jedno slomljeno uže koje je držalo most, i zaista njegova moć iscjeljivanja je djelovala na most i idućeg trena imali su prijelaz preko.
"Sada je na tebi red karolina!" reče Alhir a ona klimne glavom u znak razumjevanja i koncentrira se na iluziju. ekipa se uputi preko, i kad su došli do sredine konopci počmu pucati, na djelić sekunde činilo se kao da su osuđeni na bezdan no Alhir ponovno uhvati uže konca i ponovno iscjeli most.
"Karolina koncentriraj se na iluziju!!!!!" upozori ju Eliza, jer je Karolinina koncentracija popustila. Oni prijeđu preko mosta i dođu do čuvara, no on samo kimne glavom u znak pozdrava, iako se nitko to nije usudio izreći naglas , uspijeli su prošli su izazove.....



Odaje Mrtvih Kraljeva bile su kružnog oblika velike koliko i sam Gryffindorski Hram. Gorobnice su bile poredane u zidovima, činilo se da ih ima nekoliko desetaka tisuća, Eliza priđe jednom zidu i počme čitati imena:
"Ur - narmur, Salomon, Sherida od Sabe ( poznata kao i kraljica od Sabe), Hamurabi, Ramzes I., Hatšepsut, Ramzes II, Ramzes IV, Keops, Kefren, Mikerin, Alexsandar Makedonski, Kleopatra VIII Ptolomejić, Irena, Karlo Meroving, Ivan bez Zemlje, Richard lavljeg Srca, Gaj Julije Cezar, Elizabetha I., Mary Tudor, Henry V. Tudor, Jane Grey...imena su se nastavila u nedogled....Eliza pogleda u svoje prijatelje nevjerujući
"Dobro ako su svi oni pokopani ovdje, tko je onda u onim silnim grobnicama što ih bezjaci iskopavaju???" upita ona ali nitko nije znao odgovor
"Nemojmo se zadržavati, idemo dalje po ono po što smo došli!!" upozori ih Alhir
"Uredu ali što tražimo?" upita ga Maggie
"Ne znam dok ne vidim!" odgovori joj Alhir
"Mislim da ne moramo dalje tražiti !!" reče Eliza i zastane te pokaže na skupinu pred njima koje trenutak prije nije bilo. Osam osoba promatralo ih je u tišini, jednu su prepoznali- Enika. A ostali , na njima se vidjelo da nisu iz ovoga vremena, i po držanju i po odjeći , bilo je nešto mistićno u njima što nitko nije znao objasniti. okupljeni primjete malenu ploču i riječi što su bile ispisane na njoj, šokirana Amanda ju upita
"Ti si ta koja je pisala po pergamentu upute???!"
"Ne, ja sam pisala po ploči, a vi ste to vidjeli na pergamentu!" pojasni Enika
"Mogla si pisati malo jasnije!" prekori ju Anastasia
"Nije joj bilo dozvoljeno!" odgovori jedan od Veličanstvenih Anastasii prije negoli joj je Enika stigla odgovorit. Alhir na ploči iza Enika primjeti riječi koje nisu pročitali u prijašnjim izazovima, te neprimjetno rastvori pergament da pročita posljednje upustvo ono što je pročitao šokiralo je i njega:
"Previše divlja da bi živjela!"
Znači zna, ona zna da će ju on uništiti , ali ipak ne poduzima ništa. Calypso jedna od veličanstvenih mu priđe i dotakne pergament
"Vrijeme je da vam vratimo vaše proklete Predmete!" reče ona zvonkim glasom, pergament ponovno zasvjetli crvenim sjajem i potom se pretvori u tri prokleta predmeta, Medaljon, Prsten i Mač. Alhir uzme svoj prsten , a Angela svoj medaljon, Gryffindorski mač je ostao lebdjeti nekoliko trenutaka, prije negoli se Enika pokrenila i prišla mu, no prije nego li ga je uzela Alhir sklopi prste oko njegove drške i probode Eniku
"ALHIRE!!!!!!!" viknulo je nekoliko osoba istovremeno no onih nioje čuo
"Nije mi žao!!" reče tiho na njezino uho , ali riječi odjeknu Odajama, a potom izvuče mač iz njezina tjela a ona padne na kamenito tlo Odaja. Eliza se prva oporavila od šoka i prišla umirućoj Eniki
"Iscjeli ju Alhiree!!!!" vrisne ona ali se Alhir nije pomaknuo, s posljednjim otkucajem svojeg srca Enika sklopi oči. Hladan vjetar ispuni Odaje, Sharra vrisne. Aurelion joj se našo iza leđa jednom rukom držao ju je za vrat , a drugom ju odozada proboo bodežom. Alhira obuzme očaj želio ga je ubiti i spasiti ju ali nekakva čudna magija nije mu dozvoljavala da se pomakne. sa svakom kapi krvi koja je istjecala iz Sharrina tijela istjecao je i njezin život, kada je bilo prekasno za išta Aurelion ju pusti, a Alhir uhvati svoju voljenu prije negoli je pala na hladno kamenito tlo. Alhirove se oči ispune suzama, ništa nije mogao učiniti
"Vraška iluzija!!" reče Aurelion Alhiru, ali ovaj nije imao snage da mu odgovori
"Ti si uništio Eniku, a moja iluzija teb!!!" reče mu Karolina a potom ne stane, jer bez Enike nije postojala ni ona........








Prvo da vam objsasnim kraj. Sjećate li se onog posta kad su Veličanstveni isprobavali svoje nove moći , pa je Alhir svoju isprobao na Eniki, a ona mu je uzvratila iluzijom koja ga je mučila, e pa bilo je riječ upravo ovome, da bude jedan od najmočnijih , a opet nemoćan da spasi onu koju voli
Drugo idući će post biti za par dana jer sam ga već napisala i to će biti to što se tiće Karoline Enike Gryffindor, završavam njezinu priču i posvećujem se pisanju Gabrielle ( gothelyfamily.blog.hr)
želim vam sve najbolje u Novoj Godini



~09:24~ | komentari (7) | print | # |


ponedjeljak, 07.07.2008.

ZA IDEALE GINU IDEALISTI


Eliza Romanov bila je ruska nasljednica trona, sestrićna od Sharre Rose, i ono najvažnije bila je vještica, moćna vještica koja je više od ičega mrzila Alhira Blackdeatha. Alhir je u svoj prošlosti promjenio puno poslova, između ostalog bio je i plačenik, kojem su platili da ukrade čarobni štapić ruske kraljevske obitelji, tijekom njegove provale stvari su se zakomplicirale i Alhir je bio primoran ubiti Elizine roditelje da bi spasio sebe, od tada njezin je cilj –osveta. No sada je ovdje zajedno sa Veličanstvenima i Drevnim da bi pomogla spasiti posljednju pripadnicu jedne od najstarijih čarobnjačkih obitelji, pripadnicu obitelji koju su njezini roditelji cijenili, djevojku s kojom je znala provoditi ljeta.
Stajali su prostoriji trinaest stupova u Gryffindorskom hramu, Angela je skinula svoj medaljon, Alhir je s prsta skinuo obiteljski prsten, a potom iz džepa izvadio kutijicu u kojoj je bio prsten što ga mu je Enika ostavila, nitko nije ništa komentirao, a on je opijeno gledao u sjaj njegova rubina. Pogled mu je počivao na urezanom imenu Godrica Gryfffindora, pitajući se da li je moguće da je tako jednostavno. Enikine su mu riječi odzvanjale u mislima „ prijeđi triput preko imena Godrica Gryffindora i dobit ćeš oružje za moje uništenje“. Već duže vrijeme razmišlja o načinu da pošalje tu vješticu u pakao s jednosmjernom kartom, zar je zaista bila tako glupa i neoprezna i rekla mu kako da je se riješi, zar nije u njegovom pogledu vidjela da ju mrzi, zar nije ozbiljno shvatila njegovu prijetnju da će ju jednoga dana ubit.
„Alhire!“ iz razmišljanja ge prene Angelin glas, on pogleda u Dalena koji mu samo potvrdno klimne glavom bez da je i čuo pitanje, i potom on palcem pređe triput preko urezanog Godricovog imena na prstenu , prsten zasvijetli već poznatom crvenom bojom tako intenzivnom da je prisutne natjerala da skrenu pogled, u idućem trenu pred njima je bio Gryffindorski mač, šok je bio na većini njihovih lica. Da zaista je bilo tako jednostavno.
„Ali kako…mislim zar nisam ja uzela mač od Yocelin?!“ upita zbunjena Maggie
„Ne, barem ne pravi!“ odgovori joj Karolin
„Pa dobro kako je za boga uspjela napraviti lažni mač?!“ upita Amanda
„Naplatila je uslugu za uslugu goblinima!“ objasni joj Karolina, tri prokleta predmeta zasvijetle istim svjetlom približe se jedan drugome i ostanu nekoliko trenutaka lebdjeti u zraku, da bi potom bili preobraženi u pergament star koliko i sam Gryffindorski hram. Alhir priđe pergamentu i rastvori ga a na njemu se ispišu riječi
Za otvaranje ulaza iskoristi moć razaranja!“ riječi naglas pročita , svi se slože da se to odnosi na njega i potom se odmaknu od stupova
„Nije li protivno nekom pravilu ili zakonu uništiti ih!“ upita on tonom glasa za koji bi se da je došao od bilo koga drugog reklo da je zabrinut , no ovako možda se prisutnima ta zabrinutost samo učinila
„Otkada ti mariš za pravila i zakone?!“ upita ga sarkastično Eliza, htio ne htio Alhir je morao priznati da je upravu i da je njegovo ponašanje smiješno, trinaest stupova nestane u trenu u tisućama svjetlucavih komadića. Linije koje su bile iscrtane u krugu između njih počnu se povlačiti jedna u drugu otvarajući kamene zavojite stepenice koje su vodile u unutrašnjost zemlje. Prisutni izmijeniše zabrinute poglede .
„Zaboga ponašamo se poput glupe bezjačke djece, svi smo ovdje iskusni i vješti čarobnjaci i vještice i k tome još nas sedmero ima dodatne sposobnosti!“ reče iznervirano Maggie i zakorakne na prvu stepenicu, Alhir ju zaustavi.
„Čekaj!“ reče on pa ponovno pogleda pergament na kojem su sada bile ispisane nove riječi
Izazovi su napravljeni od strane Veličanstvenih i samo će ih Veličanstveni riješiti!“ a onda se uz to pojave riječi koje su izgledale na brzinu napisane , dopisane, neurednim rukopisom
„izazovi testiraju pojedinačnu moć veličanstvenih i ne predstavljaju izazov ako ste jedan od njih, sedam izazova za sedam veličanstvenih!“ nije bilo smisla više odgađati i oni se spuste kamenim stepenicama do dvorane s prvim izazovom. Bila je to velika okrugla prostorija s srebrnim stupom svjetlosti na sredini , kada su svi stupili u prostoriju prolaz kroz koji su došli nestane. Ostao je sada samo put naprijed, nema više povratka. Društvo se ogleda po prostoriji izuzev svjetlosnog stupa bila je prazna bez prozora i namještaja sa samo jednim drvenim vratima, prva im priđe Elbereth, bila su zaključana ,naravno.pokušali su sve čega su se mogli sjetiti no vrata su ostala zaključana. Iznenada prostorijom odjekne zvonki smijeh, Angelin smijeh.
„Bože pa kako smo glupi ovo je pre jednostavno, ključ je u onom svjetlosnom stupu!“
„ANGELA NE!!!!“ vrisne Alhir , ali bilo je prekasno , Angela je već zakoračila u svjetlosni stup i postala pepeo nestao u svjetlu. Jedno po jedno poraženo padnu na tlo pored vrata koja su tvrdoglavo odlučila ostati zaključana. Vrijeme je prolazilo sporo, brzo kad se napokon Karolina, ledena kraljica, bez osjećaja , kuja koja uživa u tuđoj boli suznih očiju digla od poda i prišla stupu.
„Bog mi je svjedok da bih bio najsretniji s tobom dva metra ispod zemlje,a li da si se smjesta maknula od tog stupa!!!“ reče joj Alhir, ona ga prečuje zatvori šaku i prinese ju usnama puhne u nju i potom ju otvori bijela golubica poleti prema svijetlu i doživi Angelinu sudbinu , samo s jednom razlikom sada je Karolina bila dovoljno blizu da vidi što se događa s osobom koja zakorači u svjetlo. Karolina se okrene prema Maggie
„Maggie ovo je tvoj izazov!“ reče ona, svi ju pogledaju
„kako to misliš!?“
„Sjetite se što je pisalo na pergamentu, izazovi su napravljeni od strane veličanstvenih i samo ih veličanstveni mogu proći, u stupu vrijeme teče jako brzo osoba koja zakorači u njega ostari i raspadne se u manje od sekunde, ti možeš zaustaviti vrijeme i tako se spasiti sudbine“! pojasni Karolina, nesigurno Maggie se digne s poda i priđe Karolini i stupu svjetlosti
„Mags, ne čini to!“ zajeca Amanda, Maggie se nasmiješi sestri a potom se okrene Karolini ozbiljnog izraza lica
„Ako preživim ovo želim, novu garderobu, novi mp4, godišnju zalihu čokoladnih žaba i sladoleda od jagode, a ako si se preračunala onda ne pristajem na ništa manje od piramide posvećene meni!“ Karolina nije uspjela da se ne nasmije
„Dogovoreno!“ reče joj Karolina, prisutni zatvore oči ne mogavši gledati kako i Maggie doživljava Angelinu sudbinu
„O i ostala sam bez crne olovke!“ Maggein glas ih natjera da otvore oči stajala je s osmjehom od uha do uha pokraj Karoline i u ruci držala srebrni ključ
„O moj bože“ Anastasii se otme prigušeni uzdah, Maggein osmjeh se zaledi i ona panično počne pipati svoje lice
„Što je , ako sam dobila bore zaklat ću te Karolina!“ Amanda se nasmije
„Nije ti ništa s licem sis, ali dobila si jedan sjedi pramen!“ oni se uputiše prema vratima koja su se sada bez problema otključala iako praćeni Maggeinim negodovanjem koje im je barem na tren popravilo raspoloženje nisu mogli da se ne zapitaju što ih dalje čeka. Na pergamentu se ispiše nova rečenica
Prvi izazov, prvi život!“ ostalo je još samo da se zapitamo tko će još morati platiti cijenu svojeg života da bi Enika opet mogla biti među njima.
Alhir je reagirao prvi povukavši Aqvu za ruku, zbog premalo prostora izazvao je lančanu reakciji pa su svi poput domina pali jedni na druge,iako je bilo i psovki i neizgovorenih kletvi postali su zahvalni kad su shvatili da im je taj Alhirov čin spasio život, naime sada je bilo riječ o puno manjoj prostoriji koja je bila potpuno prazna na suprotnoj strani su ponovno bila još jedna vrata. Iako je Alhir bio siguran da je bila riječ o nekakvoj zamci sada ju nije mogao vidjeti, pa se zatekao kako se preispituje, zar je postao paranoičan.
„Karolina možeš li ponoviti ono s golubicom?“ upita ju Alhir, ona potvrdno odgovori i ponovno dočara jednu golubicu , no ništa se ne dogodi.
„Ne razumijem ….“ Sharra nije uspjela završiti svoju rečenicu, metalna cijev ju probode, cure počnu vrištati , sekundu potom cijev se povuče natrag u zid , Alhir pokuša uhvatiti Sharru ali ga Elbereth povuče u natrag te nova metalna cijev koja je trebala raniti Alhira probode Elbereth, te se ponovno nakon sekunde povuče natrag u zid , Elberethina rana zacijeli , ona uhvati Sharrinu ruku i naglo ju povuče rušeći ih ponovno na pod no tako ih je barem ona metalna cijev promašila.
„Alhire možeš li ju iscijeliti?“ upita Karolina, a Alhir kojem je ne moguće opisati izraz lica samo potvrdno klimne glavom. Nesigurno on priđe Sharri koja j esada već obilno krvarila, klekne do nje i utisne joj jedan poljubac u čelo mrmljajući riječi
„Oprosti!“ a potom ju uhvati za oba zapešća i zatvori oči. Da je netko stajao s druge strane vrata sigurno bi pomislio da Sharrah netko muči curciom , njezini vrisci ispunili su cijelu prostoriju. Kada je Alhir napokon otvorio oči izgledao je kao da je on pretrpio onu bol koju je očito pretrpila Sharrah.
„Alhire , a da objasniš?!“ upita ga Anastasia
„Nema se tu baš puno za objasniti, suprotno bezjačkim serijama , iscjeljivanje nije bezbolno i ugodno, osoba koju se iscjeljuje mora u trenutku iscjeljivanja pretrpiti onu bol koju bi pretrpila u dugom razdoblju oporavka, ta je bol obično podijeljena na vrijeme oporavka pa nije toliko jaka naravno uvijek postoje izuzeci, no ovako tu bol moraš pretrpit u onom trenu dok te netko iscjeljuje , nadam se da ste shvatili jer ja vam ne znam drukčije objasniti!“ objasni Alhir, Sharrah je sada izgledala kao da nikad nije ni pretrpila ozljedu
„Pa ovo je očito izazov za mene“ reče Elbereth
„Ne vidim smisao u zadatku, čak i da ti prijeđeš sobu i otvoriš vrata mi ostali ne bismo mogli!“ reče Gabriel, Alhir se ogleda po sobi
„Zapravo to nije točno , vidite li onu polugu kraj vrata , kladim se da ona zaustavlja zamku!“ reče on. Dok je došla do vrata i poluge Elberth je desetak puta bila pogođena onom metalnom cijevi , no svaki put bi njezina rana zacijelila. Nakon što je poluga bila spuštena ekipa nesigurnim koracima prijeđe sobu i uđe u novu prostoriju gdje ih je čekao novi izazov. Ovaj put se ponovno na pergamentu ispišu riječi
„Pravi put će otkriti samo kiša bez oblaka!“ ekipa se ogleda po sobi bila popločena kockastim pločicama, Alhir oprezno jednom nogom stane na jednu , a ona propadne, Gabriel ga uhvati za ruku pomažući mu da održi ravnotežu.
"Pa Amanda ovo je očito tvoj izazov!" reče Alhir
"Zašto moj?!" pobuni se Amanda, svi ju pogledaju nevjerujući da je to rekla
"pa možda zato što ti jedina od nas možeš stvorit kišu!" vrisne Alhir
" Aha , pa to ima smisla de mi samo još reci KAKO TI OČEKUJEŠ DA JA STVORIM KIŠU U ZATVORENOJ PROSTORIJI!!!!!!!????"








~15:41~ | komentari (17) | print | # |


nedjelja, 06.07.2008.

in memoriam

Ovaj post nema veze sa pričom. stvar je u tome da sam danas slučajno saznala što se dogodilo s osobom koju su neki od nas poznavali pod nadimkom Corvus Corax. ja sam Corvusa čitala ali nisam komentirala ( kao što radim sa još nekim pričama u ovoj blog sferi) znam da to nije fer od mene , ali sada je kasno da to promjenim. iako dečka nisam znala osim preko njegove priče ostala sam šokirana. Koliko sam uspjela shvatiti u ovoj hpff blog sferi ja sam najstarija i iskreno prestala sam brojiti dane kad sam htjela da se sve završi da samo pobjegnem od svega, da se sakrijem i budem sama , da se nikad više ne probudim , da me više nema. Ali uvijek bih nekako u nećemu ili nekomu vidjela svjetlo i nadu i sve bi ponovno barem na tren bilo OK! zbog svega toga sam i između ostaloga počela s Enikom, djevojkom koja može imati sve što poželi a ipak iznova i iznova sama sebe pokušava uništiti. svaki put kad bih ja pala u tako gadnu depresiju Enika bi nekako nastradala , umrla, bila zatočena u vremenu i prostoru, ostala bez sjećanja ...nije ni bitno. život se satoji od uspona i padova ali vjerujte ne postoji problem koji se ne može riješiti. ako netko od vas želi razgovarati ili bilo što drugo moj vam je mail na raspolaganju: sb.jelena@gmail.com

ALO BRATE

Alo brate…Zasto si otišao prerano
Ja još vidim tvoje lice, čujem glas, tako stvarno je
Ne mogu vjerovat, ne, da nisi tu
Sve je bilo tako blizu, sad se čini puno dalje
Na tebe sjecanje ostaje, uvijek ce
Nikad neces past u zaborav i to je obecanje
Borba, odlučnost, strast, mogucnost
Nisi vjerov'o u prošlost, samo sadašnjost, buducnost
Oni što te znaju, znaju kakav si bio
Necu dizat te visoko, to ni sam ne bi htio
Riječi ne mogu opisati ni djelo ni osjecaj
Vidimo se frende ako dodjemo u raj
Do tada samo znaj da Thrill nije stao
Samo još mi nije jasno zašto te je Bog zvao
Mozda trazi svoje andjele prebrzo da se vrate
Alo brate…


REFREN:
Zauvijek… Ostat ce slika tebe k'o mladog lika
Zauvijek…U nama ostaje tvoj glas
Zauvijek…Ostat ces mlad, u nama trag
Nikad ti nisam reko: "Prijatelju, bio si mi drag…"
Zauvijek… Ostat ce slika tebe k'o mladog lika
Zauvijek…U nama ostaje tvoj glas
Zauvijek…Ostat ces mlad, u nama trag
Nikad ti nisam reko: "Prijatelju, jako si mi drag…"


Alo brate… Dani prolaze
Tebe nema, ljudi mi dolaze i govore
Da sve ce bit O.K.
Ali kako, zasto, kada ostali smo bez tebe
Jedine snage, jedinih krila
Predobrog prijatelja, pokretača Thrill-a
U glavi sve je prazno, u duši sve je tamno
Ostaju osjecaji, sjecanja sezu davno
Zajedno smo sjedili u klupi, išli smo u školu
Zajedno smo furali Thrill po Slavonskome Brodu
Koza, brate, sve više mislim na te
i molim andjele, a oni nece da te vrate
To je molitva za tebe, naš prijatelju mili
Andjele, čuvaru mili, svojom snagom nas zakrili Vidimo se, docu i ja jednom u raj
U početak koji nema kraj…


(REFREN...)

Krist, sin Boga zivota
Odveo te u svoje
Vazda zelene krajeve nebeske
Počivao u miru Bozijem…

by Thrill

za ovaj post neću nikom javljat ...iskreno ne morate ga ni komentirati ...ovo je samo moj način da se nosim sa stvarnošću

Karolina Enika Gryffindor



~16:22~ | komentari (1) | print | # |


ponedjeljak, 26.05.2008.

the fate of all lies with desteny of one

"Što za ime Božje ti radiš ovdje?" upita Amanda
"Spašavam vas!" odgovori Karolina tonom koji je zvučao kao da se to samo po sebi podrazumjeva
"ti spašavaš nas?" upita šokirano Alhir
"da upravo tako ili ste vi već pronašli odaje mrtvih kraljeva?" upita ona
"Radimo na tome,!"odgovori joj Elbereth
"Pa onda radije radite brzo jer rok vam istiće sutra u ponoć"!
"O čemu ti za ime Božje govoriš?!" upita Anastasia
"E vidite , postoji jedna mala kvaka, ako do kraja zvjezdanog solsticija , koji završava sutra u ponoć, Enika ne vrati svoja sjećanja ona će biti izgubljena zauvijek!"
"Da pogodim ti znaš gdje ćemo naći te odaje?" upita sarkastično Aqua
"Ne baš ali imam popriličan dojam da Enika zna!" odgovori Karolina
"Misliš ti znaš, vas dvije ste napokon jedno!" ispravi ju Sebastian
"Ne ja sam samo iluzija koju je stvorila Calypso, i ovdje predstavljam samo onaj dio Enike koji upravlja iluzijama , nemam sjećanja drevnih!" odgovovi ona
"Sda mi tek ništa nije jasno!" reče Amanda , a Karolina se nasmije
"Komplicirano je priznajem, neki drugi put vam objasnim!"
"Ne pomaže nam baš ni činjenica da Enika zna, jer recite vi što god hoćete ali ja ju ne planiram iscjeliti!" reče Alhir
"Nisam ni očekivala da ćeš pomoć, naposljetku ipak si to ti Alhire!" odgovori mu Karolina
"pa kako ti onda planiraš doznati gdje su te odaje!"
"Jesu li djevojke koje su vam donjele pečate još uvijek u dvorcu?" upita Karolina, skupina potvrdno kimne glavom
"Pa ajde budite ljubazni i pozovite ih?" reče Karolina, po prešutnom dogovoru Aqua ih je otišla potražit
"Što će ti one?" upita ju Amanda
"Treba mi samo jedna vidjet ćete!" odgovori ona oholo
"Pa zašto si onda tražila obje?" upita ju Maggie
"zato što neznam kojaj je koja!" odgovori iznervirano Karolina, Maggie ju je ignorirala
"Pa koja ti treba?" nastavila je Maggie , Karolina iznervirano udahne, što zapravo nema smisla jer njoj kao iluziji zrak nije bio potreban
"May, May Stox!" napokon odgovori Karolina
"Pa naravno Sanjačica, nemogu vjerovati da se nisam toga sjetila!" vikne Sharra Rose, svi ju znatiželjno pogledaju
"Hajde bar netko tko ima bar nekakvo znanje!" reče Karolina
"Koji vrag vam sad to znači , Sanjačica?" upita Alhir, i baš se u tom trenutku vrati Aqua u pratnji dvije djevojke koje su djelovale zbunjeno , Karolina je odmah prešla na stvar
"Koja od vas dvije je Sanjačica?"
"Ja!" odgovori djevojka duge smeđe kose koja je stajala do Aque
"Odlično, trebamo te da uđeš u Enikine snove i saznaš gdje se nalaze odaje mrtvih kraljeva!"
"Ali..."
"Nema tu ali!" odsječe joj Karolina
"To baš i nije tako jednostavno kako vi zamišljate i ne upali svaki put!" odgovori May
"Pa nećemo znati ako ne pokušaš , hajde već jedanput nemamo cijeli dan!" reče iznervirano Karolina, May samo kratko klimne glavom i napusti prostoriju
"Kvragu Karolina zbilja si nepopravljiva kuja , nisi li mogla imati malo više obzira prema toj djevojci!" reče joj Dalen Karolina ne odgovori
May se vratila sat vremena poslije
"I jeli upalilo!" upita ju nestrpljiva Karolina
"Je!" odgovori May
"I dobro što je rekla!" upita nekoliko osoba u glas
"Rekla je da se ulaz u odaje nalazi u sjenama trinaest stupova koji se nalaze u Gryffindorskom hramu.!, Također je rekla da vam za ulaz treba njezin mač , Alhirov prsten i Angelin medaljon. Rekla je da kažem Alhiru da pređe triput preko imena Godrica Gryffindora, i da izazovi testiraju pojedinačnu moć Veličanstvenih!" reče May
"Samo malo to je rekla i ona Enika iz budućnosti , sječate li se rekla je nešto tipa "prijeđi triput preko imena Godrica Gryffindora i dobit ćeš oružje za moje uništenje!"" reče Amanda nekolicina klimne glavom potvrđujući da se sjeća, Alhir se okrene prema May
"Zašto imam dojam da je ta prokleta vještica rekla još nešto!" May je oklijevala a potom ponovno potvrdno klimnula glavom
"Rekla je da će cijena biti prevelika!" ........


zbilja mi je žao što ste toliko čekali novi post jednostavno nemam vremena uz učenje za ispite, nastojat ću da da idući ne čekate toliko ali do tada evo vam jedan mali post da s njime razbijate glavu....
K.E.G



~16:09~ | komentari (19) | print | # |


ponedjeljak, 28.04.2008.

I WISH I HAVE AN ANGEL

Sasi, Calypso,Emerika,Ithmiel,Uriel,Demion i Arion čine prve Veličanstvene. Sasi je gospodarila vremenom(Amanda), Calypso iluzijama( Enika), Emerika je bila neranjiva(Elbereth), Ithmiel je gospodario vremenom i prostorom( Maggie), Uriel je prolazio kroz čvrste stvari ( Anastasia), Demion je iscjeljivao i uništavao stvari mislima ( Alhir) a Arion je bio nevidljiv i lomeći svjetlost stvarao štitove oko drugih ili sebe (Aqua)


Sa zanimnjem sam promatrao novonastalu situaciju; bilo je očito da me Kali mrzi ...osjećaj je uzajaman....Nakon što nas je mala Riddelica vratila natrag ui našu sdašnjost našu stvarnost stvari su se zakomplicirale. Umišljeni Blackdeath je i dalje odbijao iscjeliti Eniku, no možda je tako bolje barem ne može nikoga uništiti.Što se tiće Maggie Riddel pa ona je cura po mom ukusu, karakterno. Hladna i okrutna, odgovarao mi je takav tip ljudi, s njima si uvijek znao na čemu si. Pomalo me je podsječala na Eniku,ali na onu koju sam upoznao onu koja je bez previše pitanja emilinirala ljude bili oni krivi ili ne, ne onu što je sada bez svijesti ležala u jednoj od soba na katu, mislim da je ona sama onu stranu svoje ličnosti nazivala Karolinom. Imao sam prilike sresti karolinu u proteklih nekoliko mjeseci i jedini način na koji ju mogu okarakterizirati je hladna i proračunata kuja.
Veličanstveni bi se trbali boriti za sva ona moralna sranja iz bezjačkih filmova, ali začuđujuće je kako su se lako okomili na Maggie, kao da neznaju kako funkcioniraju kletve i čaroije pod čijim je utjecajima bila. Ono neobično je da je Maggie trpila sve te njihove napade bez ijedne riječi , moje objašnjenje je da si nije mogla oprostiti što je ugrozila sestrin život, a za ostale iskreno mislim da joj se živo j****. no ironija je u tome da ni Amanda nije imala razumjevanja za sestrine postupke ovaj put joj je okrenula leđa. Oni su sve ali nikako nisu Veličanstveni , zaboga pa pogledajte dvoje su kćeri najvećeg crnog maga koji je hodao ovom zemljom a jedna od njih je prava tatina kćer, da nespominjemo Blackdeatha i Eniku, dvoje drevnih u istoj prostoriji nikako nemože završiti dobro pogotovo ne kad Blackdeath imam problema sa samokontrolom, a ona ako neubija sve i svakog onda ili bježi od problema ili pokušava samu sebe uništiti. Iskreno ako je u njihovim rukama budučnost čarobnjačke zajednici onda smo najrealnije gledano sjebani. Nezaboravimo da se toj šarenoj skupini pridriužio i Kali, hajde barem su Angela i Dalen na mjestu , zasada.
Jedinu misteriju mi je predstavljala Sharra Rose, nju nikako nisam uspijevao pročitati nešto je čudno u njoj , i u njenom odnosu s Blackdeathom. Čak i sada iako smo svi u istoj prostroiji njih dvoje svako na suprotnoj strani sobe kao da pripadaju zasebnim svjetovima, kao da komuniciraju bez riječi, i bio sam u pravu jer se Blackdeath iznenada ukočio to su svi primjetili i prekinuli raspravu koju su vodili, Sharra je skrenula pogled izbjegavajući pogledati ga da bi naposljetku tiho rekla
"Alhire , pozvala sam Elizu da nam se pridruži!" reče tiho Sharra...Amazonom odjekne glasan zvuk razbijanja stakla, sve staklene površine u Zasteronu pretvorile su se u krhotine, Aqua je bila primorena podići štit oko sebe , Dalena, Amande i Maggie, Anastasia je nestala negdje u zemlji a Elbereth je vadila nekoliko krhotina stakla iz svoje nadlaktice koja je krvarila , no zacjelila je čim je izvadila krhotine, Kalia i Angelu, zaštitili su njihovi prokleti predmeti, a Sharra i ja bili smo primorani upotrijebiti čaroliju štita.
"Zaboga Alhire kontroliraj se !"reče Anastasia koja se ponovno pojavila , a onda sam primjetio krhotine nisu pale na pod ostale su lebdjeti u zraku , očito je Maggie iskoristila svoju moć upravljanja vremenom i zaustavila vrijeme prije negoli je netko jače ozlijeđen, samo iako jako pohvalno sad se nemožemo kretati po sobi bez da pritom skupimo stotinu krhotina na sebe. Blackdeath je prečuo Anastasiu
"Ma divno Sharra nisi mogla dovesti nekoga tko me mrzi više od nje!" sljedeča scena je bila nesvakidašnja , začuđujuća sve one krhotine vratile su se na svoje mjesto ponovno tvoreći netaknute staklene površine, recite vi što hoćete ali to je bilo impresivno. Pošto krhotine više nisu lebdiele sobom Blackdeath je bio slobodan da bijesno odmaršira kroz vrata....

********************

"Vremena je sve manje, Bratstvo je i naš neprijatelj moramo se umješati, Oni nemaju šanse!" reče Sasi
"Slažem se Bratsvo mora biti poraženo!!" reče Arion
"Ovo nije naša borba, ovo nije naše vrijeme!" reče Demian
"Ali je to naš neprijatelj , naš istinski neprijatelj , nešto moramo poduzet!" reče Emerika
"Uredu ali što?" upita Calypso, zavlada šutnja
"Vratit ćemo iluziju u život i tako im dati šansu da ponovno budu cijeli!"odgovori Uriel
*******************

Pa jedno je sigurno ovdje nikad nije dosadno.
Ekipa je sjedila u Zabranjenoj sobi totalno bezvoljna , što sam više vremena provodio s njima to sam sigurniji da smo svi skupa sjebani. iznenada vrata s otvore i u sobu uđe djevojka, djevojka koju smo svi poznavali ali koja nije mogla biti budna jer je bez svijesti ležala na jednom od gornjih katova
"Jesam li vam nedostajala?" upita ona dok joj je na licu titrao zločesti smješak
"Enika!?"
"Pogađaj opet , netko puno bolji!" reče ona
"Karolina!" odgovori hladno i smireno Blackdeath
"Tako je , vratila sam se bolja nego ikad!".....




post je pisan iz perspektive Gabriela Ryana, a pošto predtpostavljam da ste zbunjeni krajem pomoći ću vam. Enika je i dalje bez svijesti , a Karolina je iluzija koju su stvorili i dali joj život prvi Veličanstveni , zašto i zbog čega je ona važna saznat ćete u idućem postu.......



~21:55~ | komentari (23) | print | # |


srijeda, 09.04.2008.

IN MEMORIAM

ZA SVE VAS KOJI STE BILI TUŽNI ZBOG NEKE DRUGE OSOBE, I KOJI STE BAR JEDNOM POMISLILI KAKO JE PRIJATELJSTVO KAO I LJUBAV OBIČNA LAŽ IZMIŠLJENA DA BI LJUDI IMALI O ČEMU SANJATI...

Nesvjesna gdje se nalazim i tko su ti ljudi koji me okružuju ja ponovno pogled usmjerim na plavu ružu u svoj ruci. Čudno znala sam da bih trebala osjećati bol ali nisam. Sjećanje bljesne u mojem umu nepozvano i neplanirano , no ono čudno ,bila sam sigurna da ga se do prije trenutka nisam sjećala.....
GODINU I NEŠTO RANIJE
Skrivala sam se u sjenkama lokala, promatrala sam ga cijelu večer shvaćajući da nije tako odbojan kao što je Sebastian rekao da će mi biti, djelovao je opasno ali i šarmantno istovremeno no činjenica koja me najviše bunila je ta da je on bio čarobnjak , nije mi bilo jasno kako Sebastian poznaje čarobnjaka.
u lokal uđe čovjek u pedesetima smrdio je na alkohol priđe djevojci duge i valovite smeđe kose što je sjedila za šankom , bila je možda godinu ili dvije mlađa od mene.
"Znači tu si kurvo mala , mislia si da ćeš uspjet pobjeć, od mene se nemože pobjeći izdajnička kujo" čovjek priđa djevojci glasno vičući i psujući grubo uhvati djevojku za nadlakticu i povuće ju ona se potepne no ipak zadrži ravnotežu otimajući se ona odgovori pridošlici
"Ostavi me na miru, ne možeš me natjerati na nešto što neželim!" vikne ona otimajući se pridošlica zamahne rukom i lupi djevojci šamar od kojeg ona padne na pod, to je blo to odlučim se umješati nesvjesna svoje reakcije ustanem se od stola skrivenog u sjenkama za kojiim sam sjedila, rušeći jednu čašu zvuk razbijanja stakla odjekne lokalom no nitko se nije obazirao
"Ideš samnom, a potom ćeš zabavljati gospodina Miltona i tako otplatiti moj dug , sva sreća da sam saznao da voli mlade djevojke , čuješ li me ideš samnom a onda ćeš nasmijana dočekati Miltona!" zastanem još uvjek skrivena u sjeni on se također odlučio umješati prišao je djevojci i čovjeku a pratili su ga njegovi prijatelji.
"U mojem lokalu nije dozvoljeno nasilje, pogotovo ne nad djevojkama i ženama opčenito!" reče on pridošlici ,
"Ti se nemješaj ona je maloljetna a ja sam njezin skrbnik imam pravo činiti s njom što želim i što smatram da je za nju najbolje!" reče pridošlica. on se nasmije pakosnim smjehom
"Sumnjam da je za ovu djevojku najbolje da ju se zamjeniti kod nekoga za otplatu svoga duga, nekom gadu poput vas!" reće on vidno ljut
"Mići mi se s puta koplile jedno!"reče pridošlica i zamahne šakom prema njemu no on se izmakne bez problema a potom vrati udarac
"Odlazite sada gospodine i nađite drugi naćin za otplatu svojega duga jer je vaša štićenica od sada pod mojom zaštitom i ako joj se ponovno približite biti će to zadnje što će te u životu učiniti!" reče on a pridošlica shvativši da nema nikakve šanse ljutito i bez svojega plijena napusti lokal. On pomogne uplakanoj djevojci da ustane s poda.

Začudila sam se kako je jednostavno bilo provaliti u njegovu kuću te večeri čnilo se da je pusta. pazeći na škripanje drvenih stuba polako se popnem na kat, otvorim vrata na kraju hodnika i tiho uđem u sobu obasjanu mjesećinom. u krevetu je netko spavao . nećujno zatvorim vrata za sobom i približim se usnuloj osobi bila je to djevojka iz lokala djelovala je spokojno i mirno, sigurno.
"Očekivao sam te !"reće on negdje skriven među sjenkama, jače stegne štapić u džepu pereline, on izađa iz sjena
"Već neko vrijeme kruže glasine da je Kali unajmio svoju ljubavnicu da obavlja njegov prljavi posao, no nisam znao da ona ima jedva sedamnaest!" dobaci on
"Iznenađena sam !" naposljetku progovorim
"Zašto? zato što nisam napustio kuću. Nebrini se Enika ne vjerujem da ćeš me večeras ubiti!" reče on smireno
"Vidim da si se raspitao!" primjetim, a on se tiho nasmije , djevojka uzdahne i okrene se na bok
"Izađimo!" reče on i prođe pored mene otvarajući vrata, pogledam usnulu djevojku a potom izađem na hodnik, sišli smo u prizemlje.
"Djeluješ kao pametna djevojka , pa mi nije jasno zašto onda dopuštaš da od tebe radi budalu!?"upita on vidno znatiželjan
"Nitko od mene ne radi budalu!"
"On te vara Enika!"reče on mirno
"Lažeš!" vrisnem
"uvjeri se sama, ako lažem uvjek se možeš vratiti i dovršiti posao!"
"Ako lažeš poželjet ćeš da si mrtav!" okrenem se na peti i izađem u vedru noć. Oklijevala sam bojeći se onog što bih mogla zateći, strahujući da je Gabriel Ryan bio u pravu. Stajala sam pred vratima njegove sobe sad već potpuno sigurna u ono što ću zateći kad otvorim vrata, oklijevla sam mogla sam se okrenuti i pretvarat da ne znam , no znala sam da nijedna iluzija netraje vjećno otvorih vrata . prva me je ugledala ona oteo joj se tihi usklik , apotom sam srela njegove izdajničke oči
"Enika....!" zastao je izvadim štapić iz džepa
"izabrala si krivu vješticu kojoj ćeš se zamjeriti!" rekoh djevojci "Avada kedavra!" bila je mrtva
"Jesi li ti normalana?!" Sebastian je bjesnio, neodgovorim nego se okrenem i zaputim se steanicama prema izlazu
"Enika ma daj...!"
"osim ako joj se ne želiš pridužiti savjetujem ti da ti je bolje da me nikad više ne sretneš!" rekoh neokrečući se
"Što je s Ryanom?" dovikne on
"Mrtav je!" slažem a potom nestanem u noći

Sjedila sam na jednoj klupici na obli Temze kada sam začula korake kako mi se približavaju
"Nisam lagao !" reče on iza mene
"Znam,.!" odgovorih
"I što sad!"
"Nestani iz Lodona , on misli da si mrtav kad sazna da sm ga prevarila poslat će nekog drugog!"
"Hvala, jednom ću ti vratiti uslugu!" a potom je i on nestao

pogledom prijeđem preko skupine koja me zabrinuto promatrala, zar je moguće da su svi oni izdajice , da su se samo pretvarali, da im nije stalo,još uvijek držeći ružu u rukama zakoraknem prema vratima
"Enika!" polako reče Sebastian
"Upozorila sam te Sebastiane Kali da ću te ubiti kada te ponovo vidim" poželim ga ubiti ali se onda sjetim da u ovom svijetu magija nije na mojoj strani prođem pokraj njih i širom otvorim vrata no neko me zaustavi
"Alhire mići ruke s mene !" proskitam
"Ne, dok ne razgovaramo!" odgovori on
"Nemamo mi o čemu razgovarati svi ste vi izdajice i prevaranti!"
"Govoriš gluposti!"
"Alhire pusti me smjesta !" viknem otimajući se naposljetku i uspijem ali potom izgubim ravnotežu i padnem niz kamene stepenice posljednje što sam vidjela bilo je trnje plave ruže koje mi se dublje zarilo u ruku ,a potom je nastupio mrak....


Enika je ležala bez svijesti u Hogwarskoj bolnici, već dva dana , možda je tako i bolje barem nije mogla nikoga ozlijediti. Ekipa je večerala u Velikoj dvorani nad njih se nadvila neprobojna tišina, svi su imali potrebu nešto reći ali nitko nije znao što da kaže, situacija se dodatno zakomplicirala kada je Alhir odbio iscjeliti Eniku nakon što je pala niz stube, znali su da moraju pronaći odaje Mrtvih Kraljeva ali nisu imali pojma kako iznenada vrata dvorane se otvoriše uz glasan tresak,cijela dvorana u tišini pogleda prema pridošlicama nitko ih nije prepoznao , dobro nitko osim Veličanstvenih, zaprepašteni i nesigurni u ono što trebaju očekivati bez riječi se dignu od stola i upute se prema njima trenutak su se šutke promatrali a potom djevojka u sredini prošapta
"Žao mi je , ako vam išta znači nisam to učinila svoljevojno!"
"Jesi li sigurna Maggie?" upita ju sarkastično Anastasia , Maggie Riddel ne dogovori ništa . Alhir pogleda prema djevojci koja joj je bila s desna, a potom se njegovim licem razvuće osmjeh
"Sharra pretpostavljam da me netreba čuditi što te vidim!?" reče Alhir vedro , a potom se svi okrenu prema trećem članu male skupine, bila je riječ o visokom mladiću tamno plavih očiju i kratke tamno plave kose
"A ti si?" upita ga Alhir
"Gabriel Ryan!" odgovorimu Sebastian prije nego li je Gabriel uspio išta reći....


ljudi ispričavam se što mi je toliko trebala da napišem novi post znam da nije osobito zanimljiv ,napustila me inspiracija obećavam idući će biti brže i zanimljiviji



~14:16~ | komentari (8) | print | # |


subota, 22.03.2008.

kada budućnost budućnosti pomogne sadašnjosti prorošlosti

"Ma divno prokleto divno!" Angela je gubila živce
"Nije sve tako strašno!" pokušao ju umiriti Alhir
"Kako to za ime Božje misliš nije sve tako strašno? Znaš Alhire drag si mi i to sve stoji ali ako ikod saznam da si imao bilo kakve veze s ovim dobit ćeš još jednog neprijatelja , ili precizno govoreći neprijateljicu, i to još jednu Drevnu ,a nekako mislim da ti to baš i nije najpotrebnjije!!!!!" vrisne Angela
"Hej smiri živce Angela, možda se ne podnosimo ali kad odlučim Eniku izazvati na dvoboj neću se koristiti lukavštinama, mogu ju pobjediti i bez toga!" reče Alhir
"Pa uskoro se nećeš morat zamarati time, za manje od sata ona će biti mrtva!" iznese činjenicu Amanda
"Ne mrtva, izgubljena!" ispravi ju glas koji joj je dopirao iza leđa , oni se okrenuše tamo je stajala visoka djevojka duge tamno smeđe kose i tamnih očiju
"Tko si sad ti !?" upita ju Sebastian
"Chaterine Gryffindor!" odgovori mu Dalen, svi ga zbunjeno pogledaju , a djevojka mu se zahvalno nasmješi dokazujući da je u pravu
"Tako je!" potvrdi ona
"Kako si znao?" upita ga Elbereth, Dalen joj se nasmije
"I ja sam Gryffindor sjećaš se!?"
"Dobro što radiš ovdije!?" upita ju Aqua koja je postala sumnjičava
"Rečeno mi je da se u ovom vremenu pojavio netko iz naše obitelji kome ovdije nije mijesto i da se taj netko nalazi u Hogwarstu!?" objasni ona
"I tko ti je to rekao!?"
"Moj otac, prošlost se nesmije mijenjati , a vaš ju dolazak mijenja uvelike, ja sam tu da vam kažem da imate našu pomoć ako ju trebate!" objasni ona
"Bez uvrede ali Eniku poznajemo malo duže nego tebe a ona ne gleda baš blagonaklono na pomoć koja dolazi iz njezine obitelji!" ubaci se Anastasia
"Razumijem ipak naša ponuda ipak vrijedi!"
"Enika sad nije u stanju da proturječi a nama je potrebna sva moguća pomoć!" izjavi Alhir, nekoliko osoba ga mrko pogleda ali prešute ono što su htijeli reći
"Slažem se , za sada!" reče Elbereth
"Uredu onda nam razjasni ono ne mrtva nego izgubljena!" reče Amanda Chaterini, ona klimen glavom u znak odobravanja
"To što ona drži u ruci je plava ruža zaborava, njezin otrov ne ubija neko briše osjeća i sjećanja , sva sječanja!" pojasni ona
"Hm, divno !"
"Postaje još gore!" reče Chaterine pa doda "tako izbirisan um postaje poput prazne ploče, otvoren je mogućnostima učenja, ako bratstvo dođe do nje može ju uvjeriti da ste vi negativci a oni pozitivci , može ju okenuti protiv vas, pošto oni kontroliraju ružu mogu joj vratiti sjećanja koja žele poput svih onih sjećanja što ih je dobila nasljeđem ,ali isto tako izbrisati ona sjećanja koja uključuju vas kao prijatelje...!"
"Uredu shvatili smo poantu!" prekine ju Alhir
"Čekaj malo , ako ju oni mogu uvjeriti da smo mi negativci zar ju mi ne možemo uvjeriti u obrnuto!?" upita Aqua
"Ne , barem ne dok drži ruži!" reče Chaterine
"Pa uredu onda joj uzmimo ružu!" reče Amanda i krene prema Eniki ali ju Chaterine zaustavi
"Ne smiješ to učiniti, svatko tko dotakne ružu doživjet će istu sudbinu kao i Enika!" objasni Chaterine
"Mene zanima nešto drugo, spomenula si neko bratstvo!?" reče Anastasia
"Da Bratstvo Plave Ruže ili Ružino Bratstvo !?"
"Tko su oni?"
"Oni su krivi za prvi razdor između Drevnih , oni su bili ti koji su sedmoj obitelji podmetnuli napitak koji izaziva ljubomoru i zavist oni su ti zbog kojih je Magija i stvorila prvotnih Sedam Veličanstvenih!" reče Chaterine
"Zašto imam dojam kao da nam prešućuješ nešto bitno!?" upita ju Dalen
"To je samo dijelom točno!"
"Objasni!"
"Postoji mjesto zvano Odaja Mrtvih Kraljeva, tamo bi Eniki mogla biti vraćena njezina prava sječanja bezobzira na ružu i njezin otrov ili na pokušaje Bratstva...!"
"I ti nam to tek sad kažeš!" prekine ju Aqua
"Pusti me da završiš, to je mjesto ne poznato jedini put do njega nalazi se u zagonetki:
U sjenama trinaest stupova
leže mirno poput kipova
dok vrijeme prestaje teći
njihovi grijesi postaju veći
ukršteni mač i prsten
u sjenama medaljona
otkirt će ulaz davno skriveni
no samo oni koju prođu izazove
sedam vladara moći će uči u
odaje Mrtvih Kraljeva.!" nakon tih riječi zavlada tišina koju prekine Amanda
"Zar te stvari ne mogu doći s uputama koji ku*** im je sad to?" upita Amanda iznervirana, nitko nije izdržao da se ne nasmije na to , no ubrzo njihov smijeh zamre jer prostoriju ispuni hladan vjetar a nasredini prostorije se pojavi srebrni stup dima , u kojem su se razabirali obrisi poznate osobe , osobe koja nikako nije mogla biti tu....
Kad se dim raščistio oni su ugledali Eniku, drukčiju , stariju , izmjenjenu , no ipak Eniku, koju su oni poznavali ili bolje reči za koju su vjerovali da ju poznaju bilo je nečeg zlog u njezinom pogledu nečeg što je odavalo prijetnju , ta nova Enika, prijeđe pogledom po prostoriji i zaustavi svoj pogled na Angeli i Dalenu.
"Vidim da ste vas dvoje još uvijek ovdije!" obrati im se ona, glas je bio njezin , ali drukčiji , dublji i hladniji, nekoliko njih ustukne za korak Eniki na obrazim zatitra zli smiješak , no samo na trenutak
"Mali dio mene još uvijek je na vašoj strani , mali i taj dio je došao natrag u prošlost da vam pomogne!"
"Pomogne kako?" upita ju Alhir, ponovno onaj zli osmijeh na njezinu licu
"Tebi, tako što ću ti pomoći da poraziš Bratsvo!"
"Zbilja, netreba meni tvoja pomoć sami ćemo se snaći!" odbrusi joj Alhir
"ALHIRE!!!" vrisne Anastasia kao upozorenje
"Kako želiš , no ako se predomisliš prijeđi triput preko imena Godrica Gryffindora i dobit ćeš oružje za moje uništenje.....!" no Enika nije stigla dovršiti rečenicu , oči joj se zamagle , a trenutak potom postanu potpuno crne, lice joj poprimi ledeni izraz , a u očima joj se vidjelo gađenje
"Što vam je ta mala glupačica rekla?!" upita ona , a glas koji je to izrekla ledio je dušu , tako dubok i hladan, okrutan pun mržnje koja nije mogla biti normalna, ona ode do druge Enike , one koja je još uvijek držala ružu i svojom rukom pritisne njzinu s ružom, crvena, zatrovana krv poteče niz Enikinu ruku ostavljajući na podu crvene mrlje , ona nije ni trepnula, niti se pomakla, nićim nije pokazala da je osjetila bol.
"Pripremi se da ih uništiš!" poskita joj Enika iz budučnosti na uho , a potom se okrene premo Alhiru
"Nemaš pojam kako je divan osjećaj vidjeti te kako propadaš. Jednom sam ti rekla da ćeš uništiti sve oko sebe i nisam lagala!" ona potom nestane , no trag nejzina ledena glesa i njezine mržnje ostao je lebdjeti u zraku još dugo nakon njezina odlaska....



~21:10~ | komentari (19) | print | # |


ponedjeljak, 10.03.2008.

ANGELS FALL FIRST

Bilo je čudno ponovno biti u Spavaonici Gryffindora, neki će vjerojatno reči da bi se tu trebala osječati kao kod kuće ali istina je da moj nespokoj nikada nije bio veći nego kad sam bila u Hogwarstu, nikad nisam imala nemirnije snove nego tada i opet sada. sat je otkucao ponoć cijeli je dvorac spavao barem onaj dio koji je za mene bio važan ustanem se. Crna perelina gotovo nečujno je šuštala po kamenom podu jednog od beskarajnih hodnika Hogwarsta, put sam znala od prije.Zastanem pred naizgled običnim kamenim zidom, položim svoj lijevi dlan na njega, trenutak kasnije zid se povuče sam u sebe otkrivajuči uski prolaz i jednako tako uske kamena zavojite stepenice. Zid se ponovnoi vrati na svoje mjesto, uspinjala sam se prema vrhu zaokupljena mislima, mala hrastova vrata bila su otvorena uđem u prostoriju koja je odisala čudnim mirisom na kojeg sam se sad već navikla.
"Došla si!" prepoznala sam glas iz tame no još uvijek iako toliko slična meni nisam bila sigurna da joj mogu vjerovati
"Da, želim čuti ostatak priče!" mogla sam osjetiti kako se smješi negdje skrivena u tami zadovoljna učinkom koji je ostavila na mene otkada smo se prvi put srele
"Sjedni i raskomoti se imamo dovoljno vremena do zore...!"

******************************
"Zabrinuta sam za nju!"
"Elbereth dosad si već trebala shvatiti da je Enika čudna i po našim mjerilima, vjerojatno je opet u nekoj od svojih faza ili se jednostavno ljuti na Alhira!" pokuša ju umiriti Anastasia
"Da, znam , ali čudnija je nego obično, čak da Alhir i je uzrok njezina ponašanja to nije razlog da nepriča sa nama ostalima!" Elbereth je nastavila sa svojim sumnjama
"Ma daj priča ona s nama samo je u nekoj svojoj fazi!" Amanda je oduvijek bila optimist
"Ma zbilja hajde recite mi kada je netko od vas zadnji put razgovarao s njom, neračunamo onaj pozdrav klimanjem glave koji nam uputi kad nas sretne"! Elbereth nije odustajala
"Samnom nije razgovarala od onog incidenta na jezeru , ali to je razumljivo , mislim nas dvoje se nepodnosimo, blago rečeno!" reče Alhir
"Ni samnom nije razgovarala od tada"!
"Ni samnom!"
"Ni ja nisam s nojm razgovarala od tad!" nakraju su se svi morali složiti da s Enikom nitko nije razgovarao od incidenta kod jezera
"Upravo tako, to nije obična ljutnja , to je bilo prije mjesec dana , pa zaboga čak je i Alhir prešao preko toga"! Elbereth svaka čast na upornost
"Ja nisam rekao da sam prešao preko toga, a nebi ni ti da si iskusila onu njenu prokletu iluziju!" pobuni se Alhir
""Da , al nisi više onaj davež koji si bio prvih dana nakon toga , osim toga sam si kriv ti si prvi počeo"
"Pustite sad to što ćemo poduzet s Enikom?!" upita Aqua
"Pa najjednostavnije je da idemo razgovarat s njom!" predloži Elbereth
"Al kako ćemo ju naći ona je kao utvara!"
"Ona nije kao utvara ona je utvara!" ubaci se djevojka koja je slučano čula kraj razgovara ekipa se zbunjeno ali i znatiželjno okrene prema pridošlici
"Oprostite nisam htjela prisluškivati ali prilično ste glasni"! reče djevojka
"ma pusti sad to zašto kažeš da je utvara!?"upita ju Dalien
"Svake večeri kada misli da mi ostali spavamo ona se digne i u crnoj perelini s kapuljačom preko glave napušta odaje društvene prostorije, a vrati se tek pred samu zoru dok većina nas spava, ja imam jako slab san pa ju čujem svaki put i tako već trideset noći za redom , neznam za vas ali meni je ovo gotovo savršen opis utvare , ada stvar bude čudnije uopće nespava preko dana u spavaonicama!" reče djevojka i potam ode
"Ovdje nešto jako neštima!" reče Sebastian
"Da al što, nekako sam poprilično siguran da nam Enika neće dati odgovore!" reče Alhir
"Pa moramo ih onda naći sami, započetak bio bi lijepo znati kud ona ide svaku večer!" reče Anastasia
"Pa nemožemo ju jednostavno pratit primjetila bi nas!" Amanda iznese problem
"Nebi ako ju prati netko ko je nevidljiv!" reče Aqua sa smješkom na licu
"Aqua ti si genije ,to znači da večeras ostaješ budna!"
"Nema problema bar ćemo otkriti što ona to radi svaku večer"

************************
Polako postajala sam svjesna činjenice da više vjerujem Njoj nego njima, nadasve još malo i Ona će uživati puno moje povjerenje, uspinjala sam se zavojitim stubama do prostorije u kojoj smo se sastajale , nemogavši se riješiti čudnog osjećaja da me netko prati, znala sam da je netko od njih u blizini, zahvaljujući orsu na ruci, ali nisam znala tko i gdje , i naš orso je zakazao odtkako smo ovdije, prilično je sjebano ovo vrijeme nisam bila ni svijesna koliko sam zapravo cijenila magiju i bila ovisna o njoj dok ju napokon nisam izgubila. već je bila tamo skrivena u sjenama, zapravo uvijek je ona dolazila prva uvijek je bila tu kad bih stigla bez obzira u koje doba...
"Došla si po još ?" upita ona , a ja sejnem na kameni pod, ulazna hrastova vrata se malo otvore, zaškripe razbijajući monotonu tišinu ispunjenu mojim ravnomjernim disanjem obje pogledašmo prema njima , nitko se nije pojavio vrata
"Trebala sam ih zatvoriti do kraja , vjerojatno samo vjetar!" napomenem
"Da vjerojatno samo vjetar !" složi se iako nije zvučala uvjereno, pogled mi privuče ruža koja je stajala na prozorskoj dasci u crnoj vazi, bila je preljepa a ono najčudnije od svega bila je plave boje, opčinjavala me je dozivajući me da ju uznem
"Hajde slobodno uzmi ju !" poticala me je negdje iz sjena, oklijevala sam
"Ne želiš li znati kako miriše , hajde uzmi ju ništa ti neće biti naposljetku to je samo ruža!" ustanem znala sam da sam se trebala opirati , al zvov tog cvijeta bio je prevelik, prejak i prelijep da bih mi se mogla oduprijet. prđem prozoru i uzmem ružu u ruke kratka ali oštra bol prođe mi desnom rukom jedna kap moje crvene krvi padne na kameni pod, ruža me ubola, osmijehnem se. Njezina očaravajuća plava boja me mamila zvala i naposljetku pokleknem i prinesem ju nosnica,a. lijepi slatkasti miris plave ruže ispuni moja osjetila i obuzmeme u trenu. Glasni prasak na ulaznim vratima prisili me da odmaknem pogled s ruže. Hladan, pobjednički smijeh ispuni prostoriju
"Zakasnili ste , već je izgubljena!" ozvananjao je nejzin glas prostorijom, na vatima su stajala tri mladića i pet djevojka , bili su mi tako poznati ali nisam se mogla sjetiti njihovih imena
"Enika jesi li dobro !?" upita jedna od djevojaka
"Enika? Tko je Enika?!" upitam ju šok i zaprepaštenje obuzme njihova lica
"Ali kako je ovo moguće!?" upita ona ista djevojka
"Ovo je samo početak za sat vremena bit će izgubljena zauvijek ,toliko je potrebno otrovu da ju obuzme cijelu!" reče ponovno oanja glas iz sjene
"Ali nebili ona trebla znati prepoznati opasnost pa zaboga čemu joj služe sva ta sječanaj i sposobnosti ako ne da se čuva!" upita jedna od djevojak vidljivo iznervirana ponovno hladni smijeh odjekne dvorce,
"Ah draga .....even angels fall!" a potom nestane...............



~14:12~ | komentari (9) | print | # |


utorak, 04.03.2008.

Who will cathc me if I fall

Naravno zašto sam i pomislila da bi mogao reagirati prokleto drugčije za promjenu, istrčala sam iz društvene slytherina jer što je previše previše je, naravno nebi oni bili oni da me nisu slijedili.
"Sve je to tvoja krivnja!"
"Dobro jel znaš ti kriviti ikoga drugoga na ovom svijetu osim mene za sranja koja nam se događaju, Alhire?!"
"jedino ti i radiš sranja da nije bilo tvog glupog plana koji usput nije upalio nebismo ni bili ovdije!!!!!"
"Za razliku od tebe ja sam bar radila nešto na riješavanju problema a što si ti radio ništa pod milim Bogom i ako nisi primjetio plan je uspio Yocelin je mrtva , pobjeđena!!!"
"Da krasan ti je to plan a mi smo završili 40 godina u prošlosti!"
"DOBRO DOSTA VAS DVOJE!!!!" vrisnula je Amanda a jedna munja propara prostor između mene i Alhira prisiljavajući nas da se odmaknemo. Svi zbunjeno pogledamo u Amandu koja je izgledala jednako zbunjeno kao i mi
"Što je ovo bilo??" upitam ju zbunjena
"Nemam pojma!" odgovori Amanda
"Kakao to misliš nemaš pojma, pa to je bila tvoja prokleta munja!"
"Nije bila moja samo sam htjela da se prestanete svađat na minutu!"
"Mislim da razumijem!" reče tiho Dalien i mi se svi okrenušmo prema njemu
"Razumiješ što ?" upita ga Elbereth
"Zasad je to samo torija, dođite!" i mi smo ga naravno slijedili. Prolazili smo kroz školu prema perivoju usput plijeneći poglede sviju okolo nas dok smo došli do perivoja Alhir i ja smo se još dva puta posvađali uvijek na istu temu. Napokon smo se zaustavili kod jezera. Dalien pogleda u nebo bilo je vedro.
"Ako se nevaram ti još uvijek možeš upravljati vremenom Amanda, hajde pokušaj" obrati joj se Dalien
"Mislila sam da se nemožemo koristiti magijom?" reče ona zbunjena
" i nemožemo barem ne onom klasičnom , hajde probaj" Amanda zatvori oči u trenutku se nebo neoblači i kapi kiše počmu padati po nama uništavajući prekrasni dan, na Amandinom licu blistao je osmijeh
"Dobro , a da se riješiš ove kišurine prije negoli se utopimo u njoj!!!!" vrisne Anastasia , Amanda se nasmije ali ipak u sljedećem trenutku nebo je opet bilo vedro bez ijednog oblačke bez traga i objašnjenja za kišne kapi koje su nas smočile
"Hajde probajte i vi ostali !" reče Angela. Elbereth izvadi nož iz džepa i zareže ruku koja idući tren zacijeli, Aquvu smo jedan tren vidjeli , a drugi opet ne, Anastasia probadne kroz zemlju da bi se sljedeći trenutak pojavila nekoliko metara dalje , a Alhir, Alhir je svoju moć isprobao na meni .
"Alhire!!" prekori ga Sebastan , no Alhir se naravno samo dopadno smijao , nakon što sam se ustala s poda vratila sam mu istom mjerom, bila je to jedna prelijepa zastrašujuća iluzija .
"Enika dosta!" čula sam Elbereth kako me pokušava nagovoriti da pekinem iluziju , ignorirala sam ju
"Prekini odmah!!!!" bila je to naredba ponovno iz njezinih usta, nasmijem se
"Ne možeš kriviti dijevojku što se zabavlja" rekoh uz smijeh ali , potom ipak prekinem iluziju Alhir je bio bijesan, ne krivim ga
"Gledja to ovako sad smo kvit, jedan jedan!" rekoh mu
"Kunem ti se da ću te jednog dana ubiti!!!!!" rekao je bijesan a potom otišao
I zaista na kraju puta , dan ai noći i posljednjeg konačnog rata Veličanstvenih i Drevnih protiv Bratstva Plave Ruže Alhir Blackdeath biti će taj koji će Karolini Eniki Gryffindor oduzeti život...



~13:31~ | komentari (10) | print | # |